Jež koji je pripremao zimsku postelju

U šumi je bila jesen. Lišće je požutjelo i pocrvenjelo, a večeri su stizale rano. Mali jež Ješko zijevnuo je tako jako da su mu se sve bodlje zatresle.
– Uskoro će zima – rekao je. – Tada moram spavati. Ali najprije moram pripremiti postelju.
Ješko je odgeguckao na svojim malim nožicama. Tip, tap. Tip, tap.
Pod smrekom je sjedila vjeverica i razvrstavala češere.
– Vjeverice – rekao je Ješko. – Imaš li nešto mekano za moju postelju?
Vjeverica se zamislila. Zatim je s kamena uzela komadić mahovine.
– Evo – rekla je vjeverica. – Mahovina je mekana i zelena i miriše na šumu.
– Hvala – rekao je Ješko. Uzeo je mahovinu i odgeguckao dalje. Tip, tap. Tip, tap.
Pokraj potoka sjedila je ptičica i uređivala perje.
– Ptičice – rekao je Ješko. – Imaš li nešto mekano za moju postelju?
Ptičica se otresla i jedno je pero polako odlepršalo na tlo, bijelo i lagano.
– Evo – rekla je ptičica. – Pero je toplo i lagano poput daha.
– Hvala – rekao je Ješko. Uzeo je pero i odgeguckao dalje. Tip, tap. Tip, tap.
Na vrhu brežuljka stajao je stari hrast. Bio je najstarije stablo u šumi i na njemu je još bilo mnogo lišća.
– Hraste – rekao je Ješko. – Imaš li nešto mekano za moju postelju?
Zapuhnuo je lagani vjetar. Hrast je uzdahnuo svim svojim granama, a lišće je jedno po jedno lepršalo na tlo, žuto, smeđe i suho. Složilo se u hrpu baš pred Ješkovim nogama.
– Evo – zašuštao je hrast. – Moje je lišće suho i šuškavo. Pod njim je toplo cijele zime, sve dok ne dođe proljeće.
– Hvala – rekao je Ješko.
Najprije je na tlo položio mahovinu. Na nju je stavio pero. Zatim se zavukao pod hrastovo lišće, a ono se spustilo na njega kao pokrivač.
Bilo je mekano. Bilo je toplo. Mirisalo je na šumu.
Ješko se sklupčao u malu, okruglu kuglicu. Udahnuo je polako. Pa izdahnuo, još sporije.
Ondje pod smrekom vjeverica je legla u svoje gnijezdo. Pokraj potoka ptičica je zavukla glavu pod krilo. Hrast je stajao mirno i čuvao stražu.
A prva mala pahuljica snijega pala je, sasvim tiho, na hrpu lišća pod kojom je Ješko spavao.
Laku noć, Ješko. Laku noć, šumo. Laku noć i tebi.

